Piše: Jasmina Krcić

Medijacija je jedan od načina alternativnog rješavanja sporova koji se sve više primjenjuje u Crnoj Gori. Njen cilj je da omogući stranama da uz pomoć neutralnog posrednika pronađu zajedničko i obostrano prihvatljivo rješenje, bez vođenja dugotrajnog sudskog postupka. Zbog toga se često postavlja pitanje da li medijator ima ovlašćenje da donese odluku o sporu.

Prema Zakonu o alternativnom rješavanju sporova Crne Gore, medijator ne donosi odluku niti nameće rješenje stranama. Njegova uloga je da bude neutralno i nepristrasno lice koje vodi postupak medijacije, podstiče komunikaciju između strana i pomaže im da pronađu rješenje koje će biti prihvatljivo za obje strane. Medijator može predlagati načine za prevazilaženje spora, ali strane nijesu obavezne da prihvate njegove prijedloge.

Konačna odluka o tome da li će spor biti riješen i pod kojim uslovima pripada isključivo stranama u postupku. Ako postignu sporazum, on predstavlja izraz njihove slobodne volje i međusobnog dogovora, a ne odluku medijatora. Upravo po tome se medijacija razlikuje od sudskog i arbitražnog postupka, gdje odluku donosi sudija, odnosno arbitar.

Može se zaključiti da medijator, prema pravu Crne Gore, nema ovlašćenje da donosi odluke u ime stranaka. Njegova uloga je da olakša komunikaciju i pomogne u pronalaženju zajedničkog rješenja, dok konačna odluka uvijek ostaje na stranama u postupku. Takav pristup doprinosi dobrovoljnosti, ravnopravnosti i efikasnosti medijacije kao jednog od najvažnijih načina mirnog rješavanja sporova.