Intervju sa predsjednicom Osnovnog suda, Željkom Jovović

  21 Feb 2022 11:26

  Broj posjetilaca: 1289

Nedavno nas je u svom poslovnom gnijezdu ugostila i Željka Jovović, predsjednica Osnovnog suda u Podgorici

Put do rada u sudstvu nije nimalo jednostavan.
Kako se na tom putu snalazila sadašnja predsjednica OS i šta poručuje studentima Pravnog fakulteta, pročitajte u nastavku !

,,Djevojčice kovrdžava, vidiš da ništa nije neostvarivo, koračaj samo naprijed, želi, radi i kucaj…vrata na tvom putu se sama otvaraju.”, su riječi koje bi gospođa Željka uputila sebi iz studentskih dana.

  1. Na koji način i zbog čega ste se opredijelili za izbor sudijske profesije?

Prije par godina pitali su me slično pitanje. Odgovorila sam da je sudijska profesija, ustvari, odabrala mene. I danas tako osjećam. Vjerovatno svi u sebi nosimo sklonost ka nekoj profesiji, u našem biću postoje predispozicije za ono čime ćemo se u životu baviti.
Još kao dijete jurila sam i “dijelila” pravdu. U školi sam bila prva za “pobunu”, a kod roditelja uvijek tražila neka samo meni znana “prava”. Kada je došlo vrijeme da biram fakultet, nisam imala dilemu da je to PRAVO. Poslije završenih studija životni i profesionalni putevi su se, uz moju želju, rad i posvećenost, samo otvarali, sve do studijske profesije.

  1. Šta su izazovi i koja je satisfakcija rada u susdstvu?

Svaki novi predmet koji dobije u rad izazov je za sudiju. Aristotel je rekao “Ići sudiji znači ići pravdi”, a dijeliti pravdu, složićemo se, nije lako, jer pravda i pravo nisu uvijek skupa. Dužnost sudije je da kroz primjenu Ustava, zakona i medjunarodnih akata pronađe pravdu, i to je najveći izazov koji nosi sudijska funkcija. Pred sobom uvijek imate najmanje dvije suprotstavljene strane, od kojih svaka smatra da je ona u pravu. Pored primjene relevatnog pravnog akta, sudija mora da bude edukovan, častan i pošten da bi donio pravilnu odluku. Victor Igo je napisao “Prava pravda je savjest”, i mislim da se to posebno odnosi na sudije.
Smatram da je satisfakcija rada u sudstvu činjenica da su sudovi, bez obzira koliko kritikovani, krajnji autoritet u zaštiti ljudskih prava i sloboda i poslednja brana u odbrani pravde.

  1. Jednom prilikom ste kazali “Kada obučem sudijsku togu, zaboravim na emocije”.
    Kako uspijevate da se izborite sa emocijama, da li se poteškoće u tom procesu prevazilaze u praksi?

Još Stari Rimljani su govorili da je sudijska dužnost sveta dužnost. Sudijama je, po prirodi posla, data moć donošenja odluka o slobodama, pravima, obavezama i imovini građana. Da bi vršili tu “svetu” dužnost, jasno je da moramo isključiti emocije kada uđemo u sudnicu i odluke donositi isključivo na osnovu dokaza, po najboljem znanju, stručnosti i etičnosti. Upravo u tome se i ogleda veličina sudijske profesije izražena, između ostalog, u sposobnosti kontrolisanja emocija.

  1. Poziv sudije je itekako zahtjevan i traži konstantnu posvećenost, a znamo da ste majka troje djece.
    Na koji način uspijevate da uskladite porodine i poslovne obaveze?

I pored toga što je posao sudije zaista zahtjevan, a moram reći da je zahtjevan i put do sticanja sudijske funkcije, kada volite posao koji radite, onda ništa nije teško.Vrijeme posvećeno radnim obavezama prosto teče, i često kada se okrenete iza sebe i vidite kroz što ste prošli pomislite da više ne bi imali toliko snage i posvećenosti da se to ponovi, a onda, već narednog dana, dolaze novi izazovi i obaveze, kojima odgovarate na isti način. Na moju radost, uvijek sam imala podršku porodice, a sada, kada su moja djeca već odrasli ljudi, od njih imam i pomoć kod svih porodičnih obaveza.

  1. U jednom od intervjua istakli ste kako je visina zarade jedan od glavnih razloga što se veliki broj mladih i talentovanih kadrova sve češće opredjeljuje za druge karijere u pravnoj struci.
    Sa tačke gledišta funkcije koju trenutno obavljate, kako ocjenjujete uslove rada sudija u Crnoj Gori i postoje li planovi o poboljšanju istih u bliskoj budućnosti?

Više puta sam javno govorila na ovu temu. I dalje smatram da visina zarade sudije nije adekvatan finansijski ekvivalent za uloženi rad i trud, posebno sudija koji postupaju u osnovnim sudovima. Radno vrijeme sudije traje znatno duže od onog “od 7 do 3”, a vršenje sudijske profesije je nespojivo sa bilo kojim drugim vidom posla gdje bi se mogla ostvariti zarada, što je slučaj kod većine profesija koje takođe nemaju adekvatnu naknadu za svoj rad.
Što se tiče uslova rada, mogu da ukažem na neadekvatne objekte u kojima je smještena većina sudova u Crnoj Gori, koji ne samo da ne odgovaraju sudijama, već i što je važnije građanima koji dolaze u sudove da ostvare svoja prava. Nadam se da će u bliskoj budućnosti nadležni preduzeti potrebne mjere kako bi se prevazišli svima poznati problemi oko smještajnih kapaciteta.

  1. Za kraj, šta bi Željka, predsjednica Osnovnog suda u Podgorici, poručila Željki, studentkinji Pravnog fakulteta u Sarajevu?

Ovo pitanje mi je zaista pobudilo posebne emocije. Moram priznati da nikada nisam razmišljala na ovaj način, a mnogo je simpatičan. Pa, poručila bih joj možda:
“Djevojčice kovrdžava, vidiš da ništa nije neostvarivo, koračaj samo naprijed, želi, radi i kucaj … vrata na tvom putu se sama otvaraju”.