Piše: Vasilisa Ilinčić

U toku su kolokvijumi, odbrane seminarskih radova, a ruku na srce ni januarski rok nije predaleko. Predavanja odmiču jedno za drugim, a knjige nam se gotovo cijepaju od listanja (ili bi bar trebalo). Ma koliko studentski život bio lijep i zanimljiv, nesporno je da nam ovakav tempo katkad zna biti izrazito naporan, pa i stresan. Pogotovo kad samima sebi nabijamo pritisak za određenim rezultatima. Na kraju krajeva, čovjek je najveći neprijatelj samome sebi.

Savjeta za učenje je na svakom koraku. Ono što sam s vremenom uočila kod većine njih je da su u dobroj mjeri jednolični. U današnje vrijeme generalizacije su toliko česte, a uopšte nisu bezopasne. Svako živo biće je različito, pa spram toga i načini pamćenja i razumijevanja često variraju od osobe do osobe i to je apsolutno prirodno i normalno. Iz gore pomenutih razloga, potrudiću se da svoje ideje o najboljim metodama za studiranje izložim tako da budu prilagodljive što većem broju ljudi.

Ono što svi želimo da izbjegnemo jeste učenje napamet. Ispit, a naročito profesionalnost od nas zahtijevaju razumijevanje. Sa druge strane, ozbiljnost visokoškolske ustanove obavezuje nas i na stručnu terminologiju. I oboje je izrazito važno, ali kako napraviti balans? Mišljenja sam da se profesionalni rječnik najbolje savladava tako što odvojimo malo vremena i pozabavimo se etimologijom nekih ključnih termina. Naravno da nam na kolokvijumu neće doći takva pitanja, ali će nam naknadno učenje mnogo lakše pasti kada razumijemo šta učimo. Isti šablon bih primijenila i na definicije. Nekad ih jednostavno moramo znati, ali to što ćemo ih upamtiti u određenoj formi ne mora značiti da smo ih figurativno rečeno nabubali. Analizirajte definiciju i svaku riječ posebno u njoj i povežite ih sa kasnijim gradivom koje se vezuje za taj pojam. Time će dobar dio posla biti odrađen, jer ćete ujedno preći i naknadno gradivo (vrste, podjele, istorijat, praktičnu primjenu i slično).

Ono što se toliko zapostavlja iz stereotipnih razloga, a što je neophodno, jeste pravljenje pauza. Čovjek nije robot i ako se preforsira može doći do pada koncentracije i to baš kad nam je najpotrebnija. Više manjih pauza u toku samog učenja, kao i jedan malo duži odmor nakon što se prođe neko poglavlje ili dio zapravo će pojačati efikasnost i pospješiti pamćenje.

Oni koji su postavili temelje civilizaciji govorili su da je ponavljanje majka znanja. Tako da je uvijek od pomoći prelaziti i isčitavati iznova. Nekome će odgovarati da ponavlja i utvrđuje gradivo u paru ili grupi, nekome individualno. Nekome prija čitaonica, a neko bolje posloži informacije kod kuće. Forma na kraju krajeva nije bitna, to sve varira od osobe do osobe, od momenta do momenta. Ono što je bitno je da se uči marljivo i posvećeno i da se ne odustaje makoliko bilo teško.

studenti.info