Paralela između prava na anonimni porođaj i prava djeteta na identitet

  21 Mar 2024 10:48

  Broj posjetilaca: 28

Piše: Jasmina Krcić

Pravo na anonimni porođaj (accouchement sous X) je jedno od prava koje uživaju žene prilikom porođaja u nekim evropskim državama kao što su Francuska i Italija. Putem zakonskih odredbi koje su usvojene u ovim zemljama, omogućava se ženi koja je rodila dijete da zahtijeva da se njen identitet sačuva u tajnosti, odnosno da se njeni podaci ne unose u odgovarajući registar.

Naime, ova zakonska mogućnost nudi ženama pravo izbora da se upiše u registar građanskog stanja na osnovu njene volje, a ne na osnovu same činjenice rođenja djeteta. Međutim, postojanjem ovog prava, odnosno izbora koji stoji na raspolaganju ženama, dolazi do ograničenja jednog drugog prava, a to je pravo djeteta na indentitet.

Pravo djeteta na identitet je pravo koje je međunarodno priznato Konvencijom UN o pravima djeteta i predstavlja jedno od najvažnijih prava koja su priznata djeci. Te je tako Konvencijom predviđeno da će dijete biti  registrovano odmah nakon rođenja i imaće pravo na ime, pravo na sticanje državljanstva i koliko je to moguće, pravo da zna ko su mu roditelji i pravo na njihovo staranje. Takođe, države ugovornice se obavezuju da poštuju pravo djeteta, uključujući državljanstvo, ime i porodične odnose, u skladu sa zakonom, bez nezakonitog miješanja, kao i da u slučajevima kada je dijete nezakonito lišeno nekih ili svih elemenata svog identiteta, države ugovorice će obezbijediti odgovarajuću pomoć i zaštitu kako bi mu što prije bio vraćen identitet.

Iz navedenih članova Konvencije UN o pravima djeteta dolazi se do zaključka da priznavanjem prava na anonimni porođaj dolazi do direktnog kršenja prava djeteta da zna ko su mu roditelji.

Pitanje prioriteta jednog od ova dva prava se često postavlja iz razloga suprostavljenih interesa, sa jedne strane, pravo majke na anonimnost i privatan život i sa druge strane pravo djeteta na identitet. Prilikom saznanja odgovora na ovo pitanje, dolazi se do saznanja da su mnogi mišljenja da bi se u slučaju apsolutnog prava žene na anonimni porođaj došlo do direktne suprotnosti sa obavezom države da obezbijedi poštovanje odredbi Konvencije o pravima djeteta da dijete zna svoje porijeklo.

Dalje, kao konačno pitanje se postavlja da li je pravo na anonimni porođaj dovoljno opravdano, kao i pravno i moralno ispravno u odnosu na žrtvovanje djetetovog prava na identitet. Upravo u cilju rješavanja ovog problema u Njemačkoj i Francuskoj postoje zakonski okviri koji nastoje da izbalansiraju ova prava, omogućavajući djeci da pristupe informacijama o svojoj biološkoj porodici kada dostignu određenu dob ili uz određene uslove, čime se na neki način zadovoljava majčina potreba za anonimnošću i pravo djeteta na identitet.

Pristalice postojanja prava na anonimni porođaj navode da ono upravo postoji radi očuvanja zdravlja i života djeteta, kao i majke, na način što bi u suprotnom psihološki stres naveo majku da naudi sebi ili novorođenčetu, što je nažalost često dešavanje u praksi. Takođe, navodi se da se postojanjem ovog prava doprinosi javnom interesu na način što se omogućava očuvanje zdravlja, kao i promovisanje životnog interesa, a ne samo individualnog interesa ili subjektivnog prava majke. Očuvanje zdravlja djeteta je preduslov za zaštitu njegovog ličnog identiteta, te u slučaju kada bi žena bila primorana da otkrije svoj identitet pri porođaju, moglo bi doći do situacije da dijete uopšte ne preživi, te se ne bi ni postavljalo pitanje zaštite njegovog identiteta.

Povodom ovakvog stava pristalica prava na anonimni porođaj, zanimljivo je i shvatanje dvojice sudija Evropskog suda za ljudska prava, u slučaju Odievr protiv Francuske iz 2003. godine: ,,Pojedinac koji se po svaku cijenu zalaže protiv anonimnosti, čak i uprkos izričite volje biološke majke, treba da se zapita da li bi uopšte bio rođen da ne postoji sistem anonimnog porođaja. Zato je ovakvo pitanje legitimna osnova za uvođenje i promovisanje navedenog sistema.”

Sa druge strane, u zemljama koje se zalažu protiv anonimnosti, preovladava sistem roditeljske odgovornosti, odnosno sprečava se mogućnost majke da svojom voljom odlučuje o upisu u odgovarajući registar. Te iste, kao svoje argumente navode da je dijete, odnosno njegovo pravo na identitet  ,,žrtva“ postupka anonimnog porođaja. Takođe, navodi se da se u slučaju kada majka zahtijeva tajnost  svojih podataka nakon porođaja i otac i dijete se moraju suočiti sa pravnom i faktičkom nemogućnošću otkrivanja međusobnog identiteta.

Konvencijom o pravima djeteta je kroz nekoliko članova prožeto pravo djeteta na identitet i upravo ovo pravo u sebi objedinjuje određeni broj užih prava. Između ostalog pravo na saznanje porijekla predstavlja conditio sine qua non za formiranje ličnog identiteta. Ovo pravo se priznaje kao ključno za formiranje individualnog identiteta djeteta i za očuvanje njegovog mentalnog i emocionalnog stanja.

Uloga majke je tu ključna, jer je ona od samog trenutka rođenja djeteta najznačajnija, jer je dijete u potpunosti zavisno od majke i njen uticaj na djetetov život, opstanak i razvoj nezamjenljiv.

Sa ciljem rješavanja ovog problema, predlaže se uspostavljanje hijararhije između ova dva suprostavljena prava, čime će se dati prednost jednom od njih. Na kraju, posmatrajući sa stanovištva obije strane najprihvatljivije rješenje bi bilo da se ne zauzima ni jedna strana već  da se  pomoću odgovarajućih zakonskih odredbi zaštitte interesi obije strane uz minimalno ,,žrtvovanje“ njihovih interesa. Prema nekim stavovima sukob između prava na anonimni porođaj i prava djeteta na identiteta predstavlja u stvari sukob između prava na život i prava na identitet, te prema moralnom i logičkom shvatanju treba dati prednost pravu na život.